Almohadi („Ispovjedatelji Božijeg jedinstva“) bili su dinastija u sjevernoj Africi i Španjolskoj.
Razvitak islama izbacio je u prvi plan religiozno-politički pokret Almohada naspram Almoravida, protiv čije se antropomorfne predodžbe o Bogu on upravio. Učenjak Ibn Tumart postao je duhovni poglavar jedne strogo hijerarhijski uređene zajednice među pripadnicima berberskog plemena Masmuda na Atlasu.
Napadajući od 1125. godine Marakeš, Almohadi su 1147. godine oborili Almoravide i preuzeli vlast nad Marokom i islamskom Španjolskom. Povrh toga, 1151. godine zaposjeli su istočni Alžir, a 1159. godine Tunis, koji im je, sve do postavljanja jednog viceregenta, prijetio da se stalno izmakne.
Nakon početnih uspjeha — među kojima se ističe pobjeda kod Bitka kod Alarkosa — dolazi do dinastičke krize nakon teškog poraza u Španjolskoj, u Bitka kod Las Navas de Tolosa.
Kriza se okončava preuzimanjem neovisne vlasti i osnivanjem novih dinastija od strane upravitelja i namjesnika pojedinih dijelova carstva (Abdelvedidi, Hafsidi i Nasridi), te osvajanjem Maroka od strane Merinida 1269. godine, kada pada Marakeš.