Autor ovog djela Muhamed Seid Serdarević, dobro poznat starijim generacijama muslimana, rodio se je u Zenici 8. decembra 1882. godine.Za 36 godina života i 14 godina aktivnog rada napisao je desetak do petnaest što manjih što većih radova sa temama iz društvene i religiozne oblasti i preko stotinu članaka u gotovo svim muslimanskim časopisma onog vremena. Značaj njegova djela nije dovoljno istaknut u publicistici muslimana BiH. Time je ujedno izostala i odgovarajuća ocjena o njemu kao društveno-prosvjetnom radniku, koji je u tadašnji konzervativni sistem osnovnog i opće-društvenog obrazovanja unio nove momente, koji su značili reformu i reorganizaciju toga sistema.
Njegov rad karakterističan je po originalnom stvaranju, prevodilačkoj djelatnosti, reformi osnovne vjerske nastave, organizovanju imamsko-mualimskog staleškog udruženja i pisanju vjerskih udžbenika na narodnom jeziku – prvi slučaj u istoriji muslimana Bosne i Hercegovine.
Dobar poznavalac arapskog, turskog, perzijskog i vlastitog jezika, pod utjecajem Šejh Muhameda Abduhua, Džemaludina Afganije i Tekijuddina Ibni Tejmije – a prvenstveno onog prvog, čiji mu je reformatorski rad bio dobro poznat, pristupio je razradi programa za reformu osnovne vjerske nastave kod nas, čim je postavljen za vjeroučitelja, nakon završenog »Darul-muallimina« u Sarajevu.
Pored organizacionog rada, uređivao je i stručni časopis društva »Muallim«, koji se svojom strukturom i tematikom smatrao među najboljim te vrste, ne samo kod nas.
Jedna od rubrika »Pitanja i odgovori« iz ovog časopisa bila je veoma cijenjena i popularna, pa je kasnije izdata i kao posebna knjiga.
Pored ostalih djela u vremenu od 1904. do 1917. godine napisao je prvu Istoriju Islama pod nazivom »Kratka povijest Islama« i »Fikh-ul-ibadat«, zatim »Jedan hadisi šerif«, »Dvije opasne socijalne bolesti« i »Istinitost Božijeg bivstva i Muhamedova poslanstva«.
Radio je na prevođenju »Kur'ana« i na građi za jedan arapsko-bosanski rječnik. Na žalost, ovi materijali nestali su nakon njegove smrti.
Umro je 26. maja 1918. godine.
Ovo djelo “Fikh-ul-ibadat” doživjelo je više izdanja na arabeci i kasnije na latinici i do danas predstavlja jedan od najznačajnih i nezaobilaznih udžbenika iz Fikhul-ibadata hanefijskog mezheba.
Kompletnu knjigu možete downladoavti ovdje.






